Cerebralac ide u školu
   


Cerebralac ide u školu
preuzeto sa stranica HSUCDP


Djevojčice i dječaci, bok! Moje je ime Chad i ja sam dijete koje ima cerebralnu paralizu, ili skraćeno ,,CP". Rođen sam s cerebralnom paralizom. Većinom su djeca koja imaju cerebralnu paralizu također takva rođena.


Ponekad, međutim, djevojčice i dječaci mogu dobiti cerebralnu paralizu kasnije u životu (možda zbog nesreće). Djeca koja dobiju CP kasnije, obično su vrlo mala; najčešće mlađa od dvije godine.


Neka djeca koja žive s cerebralnom paralizom mogu puno, puno toga raditi. Druga djeca ne mogu tako mnogo.


Zapamtite, svi smo različiti. Čak i djeca koja žive s CP.



Kad imate cerebralnu paralizu. znači da je mozak na neki način povrijeđen ili ranjen. Mali djelić mojeg mozga dobiva pomiješane informacije.


Zbog toga mi je obično teško kontrolirati mišiće. Oni su vrlo slabi.


Postoje tri različite vrste CP-a. Ja imam pomalo od sve tri. Najvažnija stvar koju bih želio da zapamtite o cerebralnoj paralizi je da to nije bolest.



Živeći s cerebralnom paralizom, moram se jako truditi da naredim svojim mišićima raditi ono što ja želim.


Ja moram jako puno misliti kad god želim govoriti, počešljati se ili čak uhvatiti čašu mlijeka.


Srećom, netko tko se zove „fizioterapeut" radi sa mnom da mi pomogne ojačati mišiće. On mi pomaže olakšati raditi „svakodnevne" stvari.



Mišići mojih nogu su jako slabi. Zato mi je teško pokretati ih. Ponekad ipak mogu hodati pomoću štaka.


Štake mi pomažu rastegnuti mišiće mojih nogu da bi postali jači. To je dobro!



Ponekad se, kad imam štake, mogu osjećati kao da ih želim maknuti. I to je uredu. Posebno kada želim ići na plivanje. Volim plivati sa svojim ocem.


Plivanje je vježba koja mi pomaže ojačati noge.



Želiš li znati kako bi mogao izgledati život s cerebralnom paralizom? Kada dođeš kući, pokušaj staviti tri čarape na obje svoje ruke. Tada pokušaj zakopčati ili otkopčati košulju. To neće biti jednostavno!


Tako se ja osjećam s cerebralnom paralizom. Nije mi lako.



Kao i ti, i ja idem u školu gotovo svaki dan. Mnoga djeca koja imaju cerebralnu paralizu idu u redovne škole. Kao i druga djeca, neki mogu ići u privatne škole ili učiti kod kuće.


Kad idem u školu moram se voziti u posebnom autobusu koji ima dizalo. To je zabavno! Ono podiže mene i moja kolica u autobus.



Ja stvarno želim naučiti nove stvari u školi. Zabavno je, također, igrati se s prijateljima. Volim sve moje učitelje, također i fizioterapeuta. Oni mi svi pomažu da izgovaram nove zvukove, govorim nove riječi i naučim nove vježbe!


Vježbe pomažu jačanju mojih nogu i ruku! Moji učitelji i fizioterapeut pomažu mi na puno različitih načina. Stvarno sam sretan što ih imam!



Ponekad mi je teško oglasiti se i govoriti. Možda me nećeš moći razumjeti cijelo vrijeme. Zapamti, stvarno mi je teško izgovarati riječi potpuno točno. Mišići mojih ustiju i grla su vrlo slabi. Neke riječi moram izgovarati zbilja polako. Neke moje riječi ti čak mogu zvučati smiješno.


To što „smiješno” govorim, ne znači da sam glup! Zapravo sam jako pametan!



Veliki broj djece koja imaju cerebralnu paralizu ( poput mene ) mora na glavi nositi nešto što bismo mogli nazvati „štitnik za glavu”. Moj ti „štitnik” može izgledati neobično, ali on pomaže štititi moju glavu u slučaju konvulzija i pada. Sličan je šljemu koji nosiš kada voziš bicikl.


Konvulzije je teško opisati. Mogu se dogoditi kad se sve poruke koje dolaze do mojeg mozga pomiješaju. Kad imam napadaj, moje se tijelo jako trese. Tada se mogu srušiti ili pasti iz kolica.


Napadaj je nešto čega se ti ne moraš bojati. On obično ne traje dugo, niti se ne događa jako često. Osim toga, moj me „štitnik” čuva.



Ne brini se, ne možeš se zaraziti cerebralnom paralizom ( ili dobiti napadaje ), niti od mene, niti od bilo koga drugoga. Zato se sa mnom možeš igrati i biti moj prijatelj. Svatko želi imati prijatelje!


Kad vidiš nekog u kolicima ( poput mene ), nemoj se bojati!


Zaustavi se i reci „bok”. Tada se ja ( i svatko drugi tko je u kolicima ) osjećamo DOBRO!



Danas ne postoji lijek za cerebralnu paralizu. To znači da je moji liječnici i medicinske sestre jednostavno ne mogu „otjerati”. Ali cijela moja obitelj, zajedno s mojim liječnicima, sestrama i fizioterapeutima, pomažu mi izlaziti s njom na kraj na najlakši mogući način.


Učim kontrolirati svoje mišiće, također, svaki dan sve bolje i bolje. Uskoro bih mogao činiti sve više i više za sebe!


Život s cerebralnom paralizom je samo mali djelić onoga što zapravo jesam. Po svemu ostalom sam upravo takav kao i ti!

 
 
Adresa: Rijeka, Ružićeva 12 / tel: 051-374-566 Fax 051 374 282
IBAN: HR98 2500 0091 1014 0448 7/ Matični broj: 3408337; OIB: 98422012846
design by Chersi
home